Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1384

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Zabrinuta mama jednog dječaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

2boys

20.07.2020. 21:05

Dobar dan,
imam sina starog 31 mjesec. Prohodao je sa 19mjeseci, a evo još uvijek ne priča (izgovara: mama, tata, baba, dida, i ima nazive za pojedine stvari koje je sam nadjenuo (papuče su pepe, lopta je popa i slično)). Odaziva se na svoje ime i ima komunikaciju sa osobama oko sebe. Pedijatrica mi je savjetovala da sačekam do 3 godine za logopeda, ali jednostavno me pati to što vidim da govorno zaostaje za svojim godišnjacima i nikako da počne slagati rečenice. Možete li me uputiti svojim savjetom, što mi je činiti, kako ga poticati na govor? Hvala unaprijed

Hana Hrpka, prof. psih.

23.07.2020. 16:20

Draga mama,

hvala što ste mi svojim javljanjem ukazali povjerenje. Želim Vas pohvaliti što ste odlučili potražiti pomoć u situaciji kad niste sigurni kako postupiti. To mi govori da brinete o razvoju i dobrobiti svog sina.

Kažete kako Vas brine to što Vaš sin još uvijek ne priča i primjećujete da u razvoju govora zaostaje za vršnjacima. Spomenuli ste kako izgovora nazive pojedinih stvari i oslovljava članove obitelji. Isto tako, odaziva se na svoje ime i kažete da komunicira s drugima oko sebe. Budući da Vam je pedijatrica savjetovala da pričekate još neko vrijeme prije uključivanja logopeda, pitate se što u međuvremenu možete napraviti kako biste ga potaknuli na govor.

Vjerujem da se u ovakvoj situaciji možete osjećati bespomoćno ili zabrinuto. Prirodno je da želite da se Vaš sin u svim aspektima razvija u skladu s normama i da Vam je stalo da napravite ono što je u Vašoj moći kako bi to isto mogao i ostvariti. Važno mi je odmah na početku reći da određena dob kad se očekuje da djeca trebaju savladati određene razvojne zadatke, pa tako i razvoj govora, služi kao smjernica roditeljima o tome što očekivati. No u praksi to zna biti drukčije budući da je svako dijete jedinstveno i razvija se svojim tempom, što ne mora značiti da nešto nije u redu. Norme obično predstavljaju prosjek pa je vjerojatnije da će dijete neki razvojni zadatak usvojiti kasnije ili ranije, nego točno u skladu s normom. Promatrajući svijet oko sebe i bivajući izloženo govoru, dijete i puno prije prve izgovorene riječi započinje s razvojem govornih sposobnosti. Osim same produkcije govora, koja je najupečatljivija kad govorimo o razvoju govora, važno je osvrnuti se i na djetetovu sposobnost razumijevanja govora. Primjerice, spomenuli ste da se odaziva na svoje ime. Pokazatelji koji još mogu biti znak razvoja u toj dobi su razumijevanje razlika u značenju riječi (na primjer, gore i dolje) i mogućnost da dulje vremena sluša priče. Uobičajeno je da se aspekt razumijevanja razvija brže od sposobnosti izražavanja govora. Što ste tiče njegova govora, nabrojali ste neke riječi koje izgovara, ali Vas brine to što ih ne spaja u rečenice. Očekivano je da do napunjene treće godine djeca mogu koristiti kraće rečenice od dvije do tri riječi, kao što ste primijetili da neki od vršnjaka rade. Ono što Vi možete napraviti kako biste ga potaknuli na isto jest kontinuirano pokazivati interes za ono što dijete govori i zatim proširiti sadržaj. Primjerice, kad dijete kaže „popa”, možete mu reći „Da, to je tvoja plava lopta. Hoćemo li se igrati?”. Nadalje, trudite se koristiti jednostavne rečenice koje dijete može oponašati. U igri s njim možete verbalizirati svoje radnje ili pak u šetnji ili putovanju opisivati što vidite oko sebe. Isto tako, u poticanju djetetovog razvoja govora i jezika, preporučljivo je čitati knjige, pjesmice, brojalice i slično. Pitam se jeste li nešto od ovoga pokušali i kako Vam se čine ovi prijedlozi.

Spomenuli ste obraćanje logopedu i vjerujem da će Vam njegova procjena značiti i da ćete dobiti konkretne informacije i smjernice. Kao što sam ranije spomenula, odstupanja su moguća i očekivana. Važno ih je prepoznati, konzultirati sa stručnjacima kako bi prevenirali moguće teškoće ili pomogli u eventualnim postojećim odstupanjima. Prema svemu što ste napisali, vidim da ste toga svjesni i da ste spremni poduzeti potrebne korake. Vjerujem da će Vaše dijete odrastati u sigurnim i podržavajućim uvjetima te da će sve prepreke i izazove uz Vašu pomoć lakše nadići. Roditeljstvo sa sobom nosi puno odgovornosti i, osim što Vas veseli i ispunjava, može izazvati i osjećaje tjeskobe, stresa i straha. Važno je da se s tim ne nosite sami i da u svojoj okolini potražite podršku. Isto tako, bitno je odvojiti vrijeme za sebe u kojem ćete se opustiti i uživati u nekim Vama dragim aktivnostima. Brinući o sebi, brinete o djetetu budući da na taj način punite baterije i možete imati kapaciteta za sve obveze i zadatke u odgoju svog sina.

Ako imate dodatnih pitanja ili imate potrebu podijeliti svoje brige s nekim, znajte da mi se možete ponovno obratiti ovim putem. Osim toga, možete nazvati liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 radnim danima od 9 do 20 sati ili pisati na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.

Želim Vam puno lijepih, toplih i bezbrižnih trenutaka s Vašim sinom!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.