Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ


Autor Poruka

B.B.

20.11.2001. 10:42

Poštovanje!

Prije dvije godine doživjela sam vrlo intenzivan napadaj panike. Od onda se borim sa svojim strahovima ( strah od ludila, smrti, napuštenosti, ...), od čega je strah od ludila najintenzivniji i to mi je s vremenom postala opsesija. Dnevno provedem većinu vremena robujući svojim opsesijama i kompulzijama u iščekivanju nekakvih očitih znakova ludila. Neprestano moram provjeravati da li sam nešto dobro čula ili vidjela, ili možda imam halucinacije. Cijelo vrijeme sam svjesna da su te misli iracionalne, ali čim se više borim protiv toga to me intenzivnije okupljaju. Ponekad ih se uspijevam otresti, ali to su rijetki trenuci samopouzdanja i zadovoljstva općenito. Neizdrživo postane kada se nađem pred nekim problemom koji treba rješiti, onda opsesije postaju intenzivnije. Sve je inače počelo sa upisom na drugi fakultet (završila sam višu školu, ali se nisam mogla zaposliti i još sam uvijek nezaposlena), kada je trebalo nakoknaditi zaostalo gradivo, zatim su tu bili financijski problemi, bolest u obitelji, nezadovoljstvo u vezi... Još sam uvijek nesretna zbog napuštanja fakulteta, financijski sam ovisna o majci. Svjesna sam uzroka svojih problema, ali te uzroke ja nemogu rješiti da bi onda mogla rješiti i posljedice. Našla sam se u nekakvom začaranom krugu iz kojeg ne vidim izlaz. Jedina svjetla točka u mom životu je veza u kojoj sam zbilja sretna, ali o svojim problemima se ne usuđujem pričati sa partnerom zbog straha od nerazumijevanja. Općenito sam nezadovoljna sa svojim životom i nimalo nisam optimistična, poprilično sam deprsivna i razdražljiva, ponekad jedini izlaz vidim u suicidu, ali me tješi misao da nebi bila kadra to učiniti. Bojim se svega,a ponajviše same sebe. Jedno sam vrijeme bila opsjednuta strahom da bi nekome mogla nauditi, ponajviše nekome koga volim, i to me neopisivo plašilo i bojala sam se da mi stvari ne izmaknu kontroli, iako sam bila svjesna da su to samo bezazlene misli to je u meni izazivalo tjeskobu. Želim ponovno biti ona vesela, druželjubiva i zabavna osoba kakva sam nekad bila.
Molim da mi netko pomogne sa savjetom kako da to riješim te postoje li učinkoviti ljekovi bez većih nuspojava.
Unaprijed hvala.

prof dr V. Folnegović Šmalc

23.01.2002. 11:09

Postoje i odgovarajući lijekovi kao i razgovor i podrška stručne osobe.Također postoje i grupe ljudi koji imaju slične probleme u koje biste se mogli i Vi uključiti. U sve to uputit će Vas psihijatar , pa preporučam da mu se obratite za pomoć.